BRODOGRADILIŠTA U MINISTARSTVU GOSPODARSTVA ZA DANAS ZAKAZAN PRVI SASTANAK S POTENCIJALNIM KUPCIMA

Iščekuje se odluka ostaju li Končar i DIV u igri za škverove
»Jadranska ulaganja« i Samoborci u statusu su potencijalnih kupaca već više od godinu i pol dana, ali postoje dvojbe posjeduju li oni dovoljno stručnih i financijskih potencijala
Končar tvrdi da su u trogirski, kraljevički i riječki škver spremni uložiti 183 milijuna eura – »3. maj«RIJEKA Danas bi se trebao održati prvi službeni sastanak nove vlasti i potencijalnih kupaca »3. maja«, »Kraljevice«, Brodotrogira i Brodosplita, nakon kojeg će biti puno jasnije hoće li se nastaviti zapeli pregovori oko kupoprodajnih ugovora ili će za spas dvadesetak tisuća radnih mjesta Vlada Zorana Milanovića morati tražiti neka druga rješenja.
Odvojeni susreti s predstavnicima »Jadranskih ulaganja« i samoborskog DIV-a u Ministarstvu gospodarstva, neslužbeno doznajemo, zakazani su u poslijepodnevnim satima. S druge strane stola bit će zamjenica ministra Tamara Obradović-Mazal i naslijeđeni kadar Ruđer Friganović. Hoće li se s vlasnicima »Jadranskih ulaganja« Nenadom Končarom i Tomislavom Debeljakom iz DIV-a susresti i ministar Radimir Čačić, zasad nije poznato.

Nema prostora za manevre

»Jadranska ulaganja« i Samoborci u statusu su potencijalnih kupaca već više od godinu i pol dana, ali postoje dvojbe posjeduju li oni dovoljno stručnih i financijskih potencijala da im se bez fige u džepu može prepustiti ova strateška grana nacionalnog gospodarstva. Tražiti neki drugi put spašavanja nacionalnih navoza moguće je isključivo u okvirima koji su dogovoreni s Bruxellesom, u kojima nema prostora za bilo kakve »razigranije« manevre. Baš kao i s državnim proračunom. Ima tu čitav niz stavaka koje

Sporazum o obeštećenju još nije proveden

Istovremeno, iako je potpisan u veljači prošle godine, po brodogradilištima do dan danas u praksi nije proveden Sporazum o obeštećenju za isknjiženo pomorsko dobro. Škverovima se, podsjetimo, na taj način »otpisuje« nešto više od osam milijardi kuna obveza koje ulaze u javni dug. Međutim, u Ministarstvu financija i gospodarstva punih godinu dana nisu precizno odredili koje to točno kredite i obveze preuzima država.

su se bivša i ova Vlada obvezale poštivati, ali sve se svodi na jedno – privatizacijski proces četriju hrvatskih brodogradilišta mora biti okončan do 1. srpnja 2013. kada Hrvatska postaje punopravna članica EU.
Situacija s privatizacijom domaćih škverova toliko je kompleksna i zapuštena da u resornom ministarstvu gotovo da trebaju čarobni štapić ako se želi izbjeći najcrnji scenarij koji vodi u likvidaciju škverova. Dok se ne razriješi koliko su ustvari ozbiljni, te financijski i stručno potentni aktualni ponuditelji, novi mandatari Banskih dvora ne mogu učiniti nijedan novi potez, pa se zato današnji sastanak može smatrati prijelomnim. Pregovori oko kupoprodajnih ugovora, koji su sastavljeni u mandatu bivše Vlade, u studenom prošle godine zapeli su na nekim bitnim odrednicama. Nenad Končar u više je navrata jasno isticao da je nova koncesijska naknada od 1 posto od godišnjih prihoda brodogradilišta – neodrživa. Ponuđači su odbacili i uvjet prema kojem bi za svakog otpuštenog radnika morali državi platiti 150 tisuća kuna.

Bez poslova na vidiku

Vlasnik »Jadranskih ulaganja« Nenad Končar ustrajan je u tome da su u trogirski, kraljevički i riječki škver spremni uložiti traženih 183 milijuna eura, ali za to nudi koorporativna jamstva grupacije Kermas u vlasništvu svog oca, Danka. Upravo su ta jamstva na skoro već zaboravljenim Vladinim povjerenstvima, čija je svrha bila pratiti postupak privatizacije, bili jedan od glavnih predmeta polemika. U Brodosplitu se kroz narednih pet godina mora uložiti više od milijardu i pol kuna. Samoborski DIV za to, navodno, nudi 50 milijuna kuna vlastitih sredstava, ostalo im je »garancija« program restrukturiranja. A održivost tih planova – što, čini se, zaboravljaju mnogi – jamče jedino novi poslovi kojih nema na vidiku. O potencijalnim ugovorima koje donose, ponuđači se tek načelno izjašnjavaju, i to na način u kojim to tržišnim nišama vide šansu. A hrvatska brodogradilišta trebaju – čudo.

POD POVEĆALOM HOLDING 3. MAJ I NADZORNI ODBOR TIBO-a ANGAŽIRALI NEZAVISNE VJEŠTAKE ZBOG MOGUĆEG SUKOBA INTERESA U MATULJSKOJ TVRTKI

TIBO nasanjkan na ski-liftu
Izgradnju dva ski-lifta Uprava TIBO-a je ugovorila s privatnom tvrtkom tadašnjeg rukovoditelja nabave Željka Andrijanića. U njih je, priznaje predsjednik Uprave Marijan Hreljac, utrošeno oko 1,7 milijuna kuna, a akteri u svemu tome ne vide nikakav sukob interesa i tvrde da je sve čistoOrjana ANTEŠIĆ
TIBO ovih dana odašilje po svijetu projekt ski-lifta nudeći ga kao svoj proizvodU halama matuljske Tvornice industrijske i brodske opreme (TIBO) leži nenaplaćeni ski-lift, vučnica za skijanje na vodi koju je ova izdvojena trećemajska tvrtka ugovorila s privatnom tvrtkom svojeg rukovoditelja nabave Željka Andrijanića! Istovremeno, TIBO je prošlu godinu zaključio s blizu tri milijuna kuna gubitka i u poziciji je da mu iz matičnog trećemajskog holdinga prije roka plaćaju naručenu opremu kako bi se »tibovcima« isplatile plaće za posljednja dva mjeseca.
Umjesto hvalevrijednog poteza menadžmenta da nađe novu tržišnu nišu u ovoj krizi koja pogađa brodogradnju i tako zaposlenicima TIBO-a, njih oko 150, osigura posao i redovnu plaću, način na koji se te pod kojim uvjetima realizirao ovaj posao na putu je da preraste u veliku aferu u kojoj će konačni sud dati relevantne institucije. Još se uvijek vodi interna istraga, Nadzorni odbor TIBO-a, u dogovoru s Upravom trećemajskog holdinga, odlučio je angažirati nezavisne vještake za knjigovodstvo i strojogradnju, kao i vanjskog revizora da razmrse zamršeno klupko otvorenih pitanja i sumnji.
Menadžer s privatnom tvrtkom

U ovom trenutku, TIBO ima ski-lift kojeg, navodno, još treba doraditi, i drugi koji je u proizvodnji, a u njih je, kako nam je priznao sam predsjednik Uprave Marijan Hreljac, od proljeća prošle godine do danas »ulupano« oko 1,7 milijuna kuna. Međutim, Hreljac će reći kako to baš i nije točno jer je u tu vrijednost uključena i razna, prema njegovim riječima, nekurentna roba i oprema koju je TIBO imao na skladištu, a ovim su je poslom uspjeli »utržiti«. Sve bi to trebao platiti »Sun sport«, ali dosad je TIBO-o od tih novaca vidio malo.
Tko zna, moguće da je sve počelo i ranije, ali tragovi vode u siječanj prošle godine kada šef nabave u TIBO-u na Trgovačkom sudu u Rijeci registrira svoju privatnu tvrtku »Sun sport«. Željko Andrijanić u razgovoru je spomenuo da je vlasnik i istoimenog obrta preko kojeg planira komercijalno eksploatirati ski-lift, i to u Jadranovu za što upravo čeka županijsku koncesiju.
Par mjeseci kasnije, točnije 4. ožujka direktor TIBO-a Marijan Hreljac i Željko Andrijanić, kao vlasnik svježe registriranog »Sun sporta« d.o.o. potpisuju ugovor. Točnije, dva – jedan o interesnom udruživanju i drugi o poslovno-tehničkoj suradnji za projekt izgradnje ski-liftova. Državna tvrtka, jer TIBO to jest, dakle, sklapa ugovor s privatnom tvrtkom jednog od svojih rukovodećih ljudi. I da je sve apsolutno čisto i transparentno u ovom poslu, što nije, ovakav »aranžman« smrdi naširoko.

Kakav sukob interesa?!

Antologijski dio priče je što ni Hreljac, ni Andrijanić u tome ne vide nikakav sukob interesa. Dapače, obojica sklapanje ovih ugovora objašnjavaju kao dobar posao jer je na taj način Andrijanić štitio interese obje strane.
TIBO, obrazlaže njegov direktor, nije imao iskustva u proizvodnji ski-liftova , a Andrijanić koji, inače, nije inženjer već ekonomist po struci – jest. Štoviše, Andrijanićevo znanje i iskustvo TIBO-u su u tom projektu i prototipu bila nasušno potrebna, kazat će Hreljac.
Andrijanićevo iskustvo, pak, vezuje se uz ugostiteljski obrt »Vodeni sport« koji već nekoliko godina ima u eksploataciji ski-lift u Kolanu na Pagu, u blizini megapopularnog Zrća. Premda je naveden kao jedna od tri kontakt osobe na njihovim web stranicama, Andrijanić kaže kako ga za taj posao u Kolanima ne vežu nikakvi vlasnički udjeli već je, kaže, samo pomagao prijateljima u održavanju te vučnice. Upravo se taj paški obrt u ljeto prošle godine pojavljuje kao nositelj koncesije za ski-lift na Velikom jezeru na Jarunu. I to onog ski-lifta kojeg su »tibovci« u međuvremenu završili u svojim pogonima te koji

Unosan biznisSki – lift popularan je među ljudima željnih adrenalina, dobre zabave i rekreacije, rekli bi »aktivnog odmora«. Ove vučnice za skijanje na vodi radi svega par proizvođača u svijetu. U Hrvatskoj se mogu vidjeti tek tri – kraj Poreča, u Kolanima blizu Zrća na otoku Pagu i u Puntu na Krku. Jedan od tih koncesionara sam nam je priznao kako je riječ o itekako isplativom biznisu i više nego dobrodošloj ponudi kojom se upotpunjuju naši turistički sadržaji, tim više što je ekološki potpuno bezopasan zbog električnog pogona. Naš sugovornik smatra kako bi takve sadržaje trebalo postaviti duž cijele naše obale, na frekventnim pozicijama jer bi od toga svi imali koristi i to ne samo u ona dva, tri mjeseca ljetne sezone.

Sporazumni raskid ugovora o radu

Nadzorni je odbor  TIBO-a, odmah nakon što su prvi put raspravljali o spornom »dealu« s privatnom tvrtkom jednog od zaposlenika, zatražio oko toga pravno mišljenje od jednog poznatog riječkog odvjetničkog ureda. Međutim, ni pravni stručnjaci, kaže Burić, u zamršenom klupku nisu mogli decidirano ocijeniti je li riječ o štetnom poslu ili ne za TIBO. Međutim, da je dvojaka uloge zaposlenika Andrijanića sporna, izgleda, nije bilo dvojbi. U studenom prošle godine između TIBO-a i Andrijanića dolazi do sporazumnog raskida ugovora o radu koji je, prema dostupnim informacijama, nosio Andrijaniću mjesečno oko 10 tisuća »tiboovskih« kuna.

Hop, pa skok – čeka se koncesija

U ugovoru o poslovno-tehničkoj suradnji TIBO-a i »Sun sporta« od 4. ožujka 2011. jasno je specificirana lokacija prvog ski-lifta, i to u Jadranovu. Isti taj mjesec »Sun sport« i Željko Andrijanić podnosi inicijativu za izdavanje koncesije županijskom Upravnom odjelu za pomorstvo, promet i veze. Potvrdili su nam to u Primorsko-goranskoj županiji.
Dokumentaciju je, doznajemo, »Sun sport« kompletirao tek početkom studenog prošle godine, nakon čega se moglo krenuti u daljnji postupak prema Županijskoj skupštini. Doznajemo da je upravo u tijeku javni natječaj za izdavanje te koncesije u uvali Perčin u Jadranovu, koji je otvoren mjesec dana i na kojeg, takva je procedura, se mogu javiti i drugi ponuđači. Početna cijena je 125.909 kuna godišnje, kao fiksni dio, te dodatnih 2,25 posto od ukupnih prihoda.

Uprava »3. maja«: Puno problematičnih pitanja

– Naše povjerenstvo je ispitalo slučaj oko projekta ski-lifta u TIBO-u, međutim, još uvijek ima otvorenih pitanja. U ovom trenutku poduzimaju se svi koraci da ne dođe do eventualnih većih šteta po Društvo i to je razlog zbog čega u ovom slučaju ne lomimo stvari preko koljena. Kad uskoro dobijemo mjerodavna mišljenja od relevantnih institucija, poduzet ćemo daljnje korake i donijeti odluke koje se moraju donijeti, kratko je prokomentirao slučaj član Uprave matičnog holdinga »3. maj« Predrag Božanić te dodao kako u Upravi BI-ja smatraju kako u tom poslu sa ski -liftovima »ima puno problema«. Na naš upit o (ne)likvidnosti u Matuljima, Božanić je potvrdio kako je TIBO-u holding platio ranije naručenu opremu.

je, kad se sklapao ugovor, trebao najprije proraditi u Jadranovu. No, kako za to ljeto voditelj nabave u TIBO-u i vlasnik privatne tvrtke »Sun sport« nije uspio ishodovati koncesiju, instalacija je završila na Jarunu. Andrijanić objašnjava da je s »Vodenim sportom« sklopio poslovni ugovor o korištenju ski – lifta. Kada smo direktora TIBO-a Marijana Hreljca upitali po kojoj osnovi se u korištenje ski-lifta na zagrebačkom Jarunu »upleo« paški obrt, tim više što je u nekoliko navrata istaknuo kako je ski-lift u vlasništvu TIBO-a sve dok tvrtka Željka Andrijanića ne podmiri svoje obveze, čelni čovjek matuljske tvornice nije nam mogao precizno odgovoriti jer je, kao, taj dio u domeni »Sun sporta«.

Od Zrća do Jaruna

Postavljanje ski-lifta na Jarunu punilo je lokalne novinske stranice jer su se vodeći ljudi iz tamošnjeg jedriličarskog, veslačkog i plivačkog saveza bunili protiv toga. Na konferencijama za novinare javno su prozivali Zagrebački holding koji je, navodno, izdao »Vodenom sportu« tromjesečnu koncesiju, i to za navodnih 70 tisuća kuna mjesečno, no bez suglasnosti ostalih mjerodavnih institucija. Andrijanić to opovrgava i kaže da je koncesiju izdao Grad Zagreb i da u njoj nije bilo ničeg spornog.
Ski-lift je montiran na Velikom jarunskom jezeru početkom rujna prošle godine, a dvadesetak dana kasnije, zbog velikog negodovanja sportaša, uslijedila je njegova demontaža. Ljudi iz »Vodenog sporta« sve su to uredno »registrirali« na svojim web stranicama. Priča je da su u Zagreb, na montažu tog ski-lifta odlazili i radnici TIBO-a, navodno se jedan radnik zatekao u opasnoj situaciji kod podvodnog montiranja cijele te instalacije. Za to su čuli i u Upravi trećemajskog holdinga koji su za tu potencijalnu aferu u TIBO-u upozoreni nedugo nakon neslavne jarunske epizode. Kažu naši izvori da je predsjednik Uprave »3. maja« Edi Kučan »podivljao« kad je čuo za poslovni aranžman koje je sklopio direktor u izdvojenom matuljskom pogonu.

Neobaviješteni Nadzorni odbor

U rujnu prošle godine za posao oko famozne izgradnje ski – lifta saznaje i Nadzorni odbor TIBO-a. Njegov predsjednik Hrvoje Burić, inače HDZ-ov vijećnik u Gradskom vijeću Rijeke, tvrdi da o tome pojma nije imao jer je ugovor koncipiran tako da ukupni dio kojeg u taj posao ulaže TIBO ne premašuje iznos na kojeg po zakonu mora dati suglasnost NO.
Hreljac nam nije htio ništa reći o ugovoru, uz obrazloženje da je riječ o poslovnoj tajni. Nije nam htio reći, smatrajući da to nije dužan, ni kad smo ga usput upitali kolika je njegova i Andrijanićeva plaća bila. Prema onom što smo imali prilike vidjeti u spornom ugvoru, a to nam je kasnije potvrdio i Andrijanić i Hreljac koji nije negirao, troškovi proizvodnje prvog ski-lifta podijeljeni su na način da TIBO ulaže 40 posto sredstava naspram 60 posto, koliko bi trebao financirati »Sun sport«. Uvećano za deset posto dobiti. Ugovor je prvotno sklopljen, navodno, na neodređeno vrijeme, kasnije je aneksom ugovora, kad je sve došlo do NO-a, reguliran na pet godina. Za sve ostale ski-liftove taj omjer mijenja se 60 posto za TIBO i 40 posto za Andrijanićevu tvrtku, uvećan za dvadeset posto dobiti.
Predsjednik NO-a Hrvoje Burić smatra kako ugovori koje je TIBO sklopio sa »Sun sportom« odstupaju od uobičajene poslovne prakse. Trebalo je postaviti popriličan broj pitanja na istu temu da bi se dobile natruhe odgovora o tome kada i kako TIBO vraća uloženo. Spominjalo se tako da je to iz dobiti kod komercijalne eksploatacije ski-lifta, kod prodaje trećim stranama, a u špekulacijama spominjala se i isplata u ratama. Andrijanić i Hreljac tvrde da »Sun sport« podmiruje TIBO-ov udjel kod isporuke ski-lifta. Sam Hreljac je kazao i to da je »Sun sport« dosad platio jedan manji iznos, ali ne precizirajući koliko točno. Andrijanić kaže da će do kraja ovog tjedna platiti još one račune koji su otvoreni.
Prvi ski – lift koji je, eto, malo putovao na relaciji Matulji – Jarun -Matulji, Andrijanić tvrdi da bi prema TIBO-u u cijelosti trebao biti plaćen do kraja veljače, nakon što se doradi. Drugi ski – lift, koji se upravo radi, Andrijanić dodaje da će platiti do početka svibnja, do kada planira da će dobiti koncesiju i staviti u eksploataciju u Jadranovu.
Predsjednik Nadzornog odbora TIBO-a Burić, kada smo ga upitali što je »Sun sport« dosad i koliko platio TIBO-u, nije nam mogao odgovoriti. Pitao je, kaže on, to i Hreljca, ali nije dobio nikakav konkretan ugovor. To je razlog zašto je NO zatražio vanjskog revizora, ali i sudskog vještaka za knjigovodstvo.

Ambiciozni planovi nećaka

Kada smo zatražili sastanak s Marijanom Hreljcem, direktor TIBO-a dočekao nas je sa svojim kadrovskim i financijskim rukovoditeljima, Tomislavom Špadinom i Fabijanom Tomićem. Špadina se pozvao na to kako je interno trećemajsko povjerenstvo, oformljeno u prosincu, konstatiralo kako u sklapanju tog posla nema sukoba interesa. Prema Burićevim navodima, jedan angažirani odvjetnički ured ima o tome drukčije mišljenje. Financijaš Tomić, pak, prilično se mučio s odgovorom kad smo ga upitali kada je TIBO zatražio i dobio bjanko zadužnicu od Andrijanića radi osiguranja naplate.
Čelni čovjek Marijan Hreljac pripremio nam je materijal koje TIBO, prema njegovim tvrdnjama, ovih dana odašilje po svijetu svoj projekt ski-lifta, nudeći ga kao svoj proizvod. Željko Andrijanić nam je, pak, ambiciozno spominjao planove oko daljnjeg plasmana ovog proizvoda po svijetu, kaže da već ima kontakte s nekim zainteresiranim kupcima, cijelo vrijeme pričajući u svijetlu kako radi u interesu obje strane. Friški privatnik i Hreljac smatraju to potpuno irelevantnim podatkom, ali svejedno ćemo spomenuti da je Andrijanić, što nam je sam potvrdio, u bližem srodstvu s bivšim direktorom TIBO-a Božom Milkovićem koji je 2010. godine otišao u mirovinu. Andrijanić je Milkovićev nećak koji je u matuljske pogone stigao prije sedam, osam godina kao referent u komercijali. Navodno se ta činjenica dugo vremena krila od radnika TIBO-a kao zmija noge, ali šljakeri ne bi bili to što jesu da je nisu na kraju »provalili«.

New York Times: “Europska Unija zove, ali Hrvatska sve opreznija”

Ugledni i utjecajni list The New York Times objavio je veliki tekst povodom predstojec’eg hrvatskog referenduma o priključenju EU.

 

Tekst u samom uvodu navodi priče pojedinih malih poljoprivrednika i probleme s kojima bi se mogli suočiti nakon ulaska u EU. Tako se primjerice spominje proizvodnja kokošjih jaja i činjenica da bi veliki talijanski proizvođači, nakon što dobiju potpuni pristup hrvatskom tržištu, mogli znatno srušiti cijene. S druge strane, mnogi hrvatski aktualni manji i srednji pogoni morali bi uložiti popriličnu svotu u modernizaciju opreme kako bi se zadovoljile sve EU regulative i pravila.

EU više nije što je nekad bila

List NYT navodi kako se puno toga promjenilo od kada se Hrvatska prijavila za članstvo u Europskoj Uniji. Prije desetak godina EU je predstavljala “klub bogatih” i sasvim je jasno da je Hrvatska željela postati dio istog – ali danas EU više nije ulaznica za prosperitet, piše NYT.
Danas je EU osakaćena dubokom krizom, a pojedine članice gurnute su na sam rub bankrota čime je ugrožena njihova sama esencija.

List navodi kako, unatoč svemu, službene ankete ipak pokazuju d će Hrvati glasati “ZA”.
Također prenose izjavu direktora agencije Ipsos Puls koja javlja kako se broj onih koji će glasati za ulazak u EU ipak smanjio proteklih tjedana.

Sve izraženiji argumenti protiv ulaska u EU

Također se spominju i izjave premijera Milanovića za koje list tvrdi da su donijete “bez previše zanosa”. Milanović je rekao kako članstvo u EU donosi više pluseva nego minusa. Istaknuto je zajedničko tržište od 500 milijuna potencijalnih kupaca i 2 milijarde iz fondova za razvoj kroz nekoliko prvih godina, no budućnost te asistencije nije sigurna – ističe NYT.

NYT prenosi kako su kritičari daleko glasniji i konkretniji od Milanovića. Jedna od glavnih kritika je činjenica da Njemačka i Francuska doslovno donose sve najveće odluke, dok će Hrvatska, s populacijom od samo 4,5 milijuna, imati jako malo utjecaja u EU.
U tekstu se prenose i druge zabrinutosti kritičara hrvatskog ulaska u EU, pa se sukladno tome navodi kako bi Hrvatska morala izdvajati velike svote za spas Grčke i drugih posrnulih EU ekonomija. Također postoji strepnja kako bi, baš kao i u slučaju Španjolske, Italije i Grčke, hrvatska obala mogla imati veliki problem s imigrantima.

New York Times navodi kako se Hrvatska morala potpuno podrediti europskom preuređenju zemlje. Vlada je bila prisiljena donijeti 350 novih zakona. Nitko zapravo ni ne zna koliko je dokumenata razmjenjeno jer su Hrvati, kako piše NYT, prestali brojati nakon što je brojka prešla 150,000 stranica. Oko 3,000 Hrvata je radilo na projektu, od diplomata do prevodioca.

Gospodarstvo, regulative i imperativ privatizacije

Također se spominje i neumoljiva snaga EU-a kada je riječ o detaljima. Pa se sukladno tome koristi raniji primjer s uzgojem kokošjih jaja – svaki kavez mora biti minimalno 750 kvadratnih centimetara.
Diljem obale, hrvatski brodograditelji također strahuju kako neće opstati. EU strogo zabranjuje sve državne poticaje na većinu industrije. Hrvatska je prisiljena privatizirati svoja brodogradilišta, to je jedan od uvjeta za ulazak u EU. U gradu Rijeci, navodi NYT, članovi sindikata i upravitelji tvrde kako neće samo oni izgubiti poslove, već i stotine ili čak tisuće koji ovise o brodogradilištima (kooperanti i suradnici).
Navodi se primjer brodogradilišta 3. Maj pri kojem se pojašnjava da je brodogradilište dobilo ime po datumu oslobođenja od Njemačke u Drugom svjetskom ratu.
Oko 450 kompanija direktno surađuje s brodogradilištem 3. Maj i njihov je opstanak također ugrožen.

List također navodi kako su dva događaja znatno usporila ulazak Hrvatske u EU – granični spor sa Slovenijom i čekanje da se izruči general Ante Gotovina.
New York Times također piše kako je Hrvatska prožeta korupcijom, navodeći podatak da se bivšem premijeru upravo sudi.

Stav Hrvata: članstvo ne donosi ništa dobro, ali je neizbježno

Na kraju teksta se navodi kako skupine koje se zalažu protiv ulaska Hrvatske u EU imaju jako malo raspoloživog sredstva u usporedbi s pro-EU kampanjom.
Tekst se završava citatom malog gospodarstvenika s početka priče “Svjestan sam da ćemo ipak morati ući u EU, ali također znam da nam od toga neće doći ništa dobro”.

Izvor Advance.hr

Stroža kontrola prekovremenog rada

REOGRANIZACIJA I NOVI UGOVORI O PLAĆAMA U »3. MAJU« IPAK DONOSE NEKE PROMJENE
Stroža kontrola prekovremenog rada
Nervoza zbog  obračuna prekovremenih sati  – »3. maj«RIJEKA Oko 1.970 novih ugovora o radu podijeljeno je radnicima u brodogradilištu »3. maj«, ali se lagana nervoza uvukla među ljude, posebno u rukovodećem kadru, ako je suditi prema glasinama koje ovih dana dopiru iz škvera. Član Uprave »3. maja« Predrag Božanić kaže da se radi samo o »novom načinu obračuna prekovremenih sati«, i to posebno za menadžment. Naglasio je kako prema važećim propisima nijedan radnik ne smije imati više od 32 prekovremena sata mjesečno.
Sudeći prema informacijama iz trećemajske Uprave, promjene će ipak osjetiti, i to posebno oni koji uz ugovor o radu, imaju i posebni ugovor o plaći. A osim članova uprave, direktora sektora, rukovoditelja pojedinih odjela, takve ugovore imaju, primjerice, i poslovođe, šefovi objekata, šefovi navoza, projektanti, šefovi poslovnica i šefovi ureda u funkionalnim sektorima.Da bi se mogle uvesti nove kvote prekovremenih u te posebne ugovore o plaći, primjerice da će glavnom poslovođi biti uračunato 20 prekovremenih sati mjesečno pa se ostalo neće dodatno plaćati, doznajemo od predsjednika Sindikata Istre i Kvarnera u »3. maju« Vedrana Sabljaka. Njegov sindikat, kaže, nema ništa protiv ako će te mjere uistinu donijeti uštede i bolju efikasnost u firmi. No, dodaje kako treba imati u vidu i da je dobar dio poslovođa prekovremenim satima nadomještao nezadovoljstvo osnovnim plaćama.
Povjerenik Sindikata metalaca Juraj Šoljić izričit je u tome kako se u plaćanje i obračun prekovremenih sati ne smije dirati jer je to definirano kolektivnim ugovorom. No, Šoljić jest za reviziju tih posebnih ugovora o plaćama u koje, kaže, sindikat nikad nije imao uvida. Javna je tajna, dodaje Šoljić, da su pojedina radna mjesta s itekako dobrim, pravim menadžerskim plaćama, praktički, izmišljena za uhljebljivanje bivših članova uprava.

Skulptura škveranina na splitskoj Rivi

Netko je na splitsku Rivu postavio skulpturu škveranina s porukom “Proleteri svih zemalja, ujedinite se”. Na rukama radnika stavljene su lisice.

Ova akcija izazvala je zanimanje Splićana…

D.N.
Foto: Paun Paunović / CROPIX

 

Izvor Dalmacija News

EU i “Brodograbilišta”

Svaka rasprava o brodogradilištima i brodogradnji u Hrvatskoj mora uvijek respektirati dvije činjenice: 

(1) Brodogradnja u  izvozu sudjeluje s 12%, a u BDP s 1,4% (podatak HGK) i zapošljava 40.000 ljudi.

(2) Vlasnici golemih brodogradilišta (čak i onih u Južnoj Koreji) su zapadni Europljani. Bi li oni mogli imati ikakvog interesa od potpunog sloma hrvatske brodogradnje? 

 Unionistica Kosor: je li pitala Bruxelles prije no što je zamahnula sjekirom?

Foto: M. Gracin / Novi list


Nije problem u tome da mi u Hrvatskoj demokratski raspravljamo trebamo li brodogradilišta subvencionirati ili ne, treba li sudbinu brodogradilišta prepustiti Bruxellesu ili ne i slično. Problem je, međutim, u tome što EU ne dopušta o tome nikakve rasprave, kritike ili “drukčija mišljenja”.  

Primjerice, u Uniji “nisu zadovoljni što se kao razlog za likvidaciju brodogradilišta koristi izgovor da to traži Bruxelles, a ne činjenica da financiranjem brodogradilišta Hrvatska već krši sporazum s EU”.  

Kakva “intelektualna gimnastika”! Pa naravno da nisu zadovoljni. Svaki okupator uvijek voli da okupirana strana misli da je to što joj se dogodilo upravo njezina vlastita volja. Potpisali ste sporazum, pa što sad hoćete. Iz ovoga se vidi da su europske direktive ultimativne. To nema nikakve veze sa demokracijom, nego sa staljinizmom. Dodatno, činjenica da je naša “vlada” obvezna u svemu, pa i u ovom pitanju, pitati Bruxelles što da radi – govori o njezinoj (i našoj) posvemašnjoj ovisnosti o federaciji čak i prije formalnog ulaska u nju.

I još jedna važna stvar: ako ništa nećemo proizvoditi ni izvoziti, onda je i članstvo u EU bespredmetno.

Brodogradnja na čekanju

Hrvatska Vlada mora do 15. siječnja Europskoj komisiji predati izvješće o provedbi plana restrukturiranja brodogradilišta. Kako mjesecima nije učinjeno ništa, mogli bismo se osramotiti pred Unijom. Podsjetimo, privatizacija brodogradilišta definirana je Ugovorom s EU-om i trebala je biti gotova u listopadu, a još nije ni počela. Četiri neprofitabilna brodogradilišta još čekaju da ih kupe dva zainteresirana kupca, a izvještaj o učinjenom čeka i Bruxelles.

Ako se privatizacija i restrukturiranje brodogradilišta ne nastave kako je predviđeno, Europska komisija može narediti Hrvatskoj da 2013., pri pristupanju Uniji, vrati sve novčane potpore koje su brodogradilišta dobila od države nakon 2006., izjavio je glasnogovornik Europske komisije Peter Stano. Riječ je o više od 16 milijardi kuna. Taj novac, prema pravilima Unije, pripada hrvatskim poreznim obveznicima.

Sve to izbjeglo bi se nastavkom privatizacije. No kupci još čekaju da netko s njima sjedne za stol i krene u izradu privatizacijskih ugovora. Predstavnici potencijalnih kupaca – Jadranskih ulaganja Danka Končara i Div Tvornice vijaka iz Samobora – poručili su kako ih nova Vlada još nije pozvala na razgovore.

U samoborskoj tvrtki, koja pokušava kupiti Brodosplit, osjeća se nervoza. Agenciji za upravljanje državnom imovinom poslali su upozorenje da je 31. siječnja rok do kada bi njihova ponuda trebala biti prihvaćena. Ako se to ne dogodi, smatrat će da je odbačena. Končar, potencijalni kupac Brodotrogira, Kraljevice i 3. maja, ne razmišlja o odustajanju. No ni on se ne slaže s mnogim uvjetima, kao što su cijena koncesije i model zbrinjavanja radnika. Apelira na stručnost u Vladinu pregovaračkom timu.

Zasad se tim u Ministarstvu gospodarstva još okuplja, no, kako se doznaje, u proces bi se trebalo uključiti i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.

Izvor HRT.hr

Institut za javne financije razbjesnio brodograditelje

Foto: CROPIX //

Pulsko brodogradilište Uljanik najavilo je sudsku tužbu protiv Instituta za javne financije (IFJ) zbog analize stanja u brodogradilištima koju potpisuju Anto Bajo sa IFJ-a i Marko Primorac sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, piše Jutarnji list

‘Osobno, to što je napisano ne mogu prihvatiti kao analizu, već kao netransparentan, neujednačen i konfuzan uradak koji je posljedica površnosti i elementarnog neznanja’, rekao je predsjednik Uprave Uljanika Anton Brajković Jutarnjem.

Navodi primjer kako su Bajo i Primorac, u objavljenim tabelama analize milijune prikazala kao milijarde, a u slučaju Uljanika 0 i 23 zbrojili kao 24. Također, nisu razlikovali kamate od tečajnih razlika, a najviše ga je razljutila konstatacija autora kako ‘struktura obaveza’ prema ročnosti otkriva dubinu financijske ‘tragedije’ jer ‘dominiraju kratkoročne obaveze, a u čemu prednjači Uljanik’.

‘Neoprostivo je i zato ćemo vjerojatno pribjeći tužbi da se u toj navodnoj analizi napiše kako su već protestirane 24 milijarde kuna Uljanikovih zaduženja što bi bilo previše i za cijelu hrvatsku brodogradnju, a u našem slučaju apsolutna je neistina’, rekao je Brajković za Jutarnji.

Spornu analizu možete pričitati OVDJE.

Izvor tportal.hr

Najskuplji brod u povijesti, i to bez državne potpore

Foto: tportal.hr/

Iz splitskog škvera u utorak je konačno stigla dobra vijest: nakon šest mjeseci kašnjenja ipak je obavljena isporuka broda Piana, najskupljeg ikada izgrađenog u hrvatskim brodogradilištima, i to bez ijedne kune državnih subvencija. Dovršetkom projekta vrijednog oko 150 milijuna eura državi je vraćeno milijardu kuna neiskorištenih avansnih jamstava, a splitsko brodogradilište nakon ovog posla zabilježilo je dobitak

Piana je izgrađena za francusku brodarsku kompaniju SNC Navale i uskoro će pod francuskom zastavom zaploviti na liniji između Marseillea i Bastijena Korzici. Vrlo sofisticirani brod izgrađen je po najstrožim europskim propisima, dug je 180 metara i ima 12 paluba, s kapacitetom 750 putnika u 200 kabina te 200 osobnih i 250 teretnih vozila.Opsluživat će ga 56 članova posade za koje je predviđeno isto toliko kabina. Pokreću ga četiri motora s najvećom predviđenom brzinom od 24 čvora, a ima i izvanredne manevarske sposobnosti – izdržavanje bočnih udara vjetra od 40 čvorova i vrlo mirne plovidbe čak i u vremenskim uvjetima koji se na moru opisuju kao ‘stanje mora 5′.

Brod je u potpunosti rezultat znanja stručnjaka iz Brodosplita i tehnologije koju ova tvrtka posjeduje i predstavlja vrlo bitan iskorak splitskog škvera na tržište skupljih i sofisticiranijih plovila, što je već prije nekoliko godina najavljeno kao nova strategija poslovanja. Izgleda da ima nade…

Izvor tportal.hr

Obilježavanje 72 godišnjice smrti brodograđevinskog radnika u Splitu

Lokalna grupa Split, dio Mreže anarhosindikalista (MASA), u subotu (17. prosinca) je polaganjem cvijeća na spomen ploču u krugu fontane na splitskoj Rivi obilježila 72-u godišnjicu ubojstva brodograđevinskog radnika Vicka Buljanovića od strane žandara Kraljevine Jugoslavije. Ubojstvo se dogodilo tijekom demonstracija ”za kruh, mir i slobodu” koje su organizirali klasni sindikati, a koje su prikazane i u kultnoj seriji Velo misto.

Tim činom htjeli smo skrenuti pozornost na današnju situaciju neoliberalnog kapitalizma u kojem se, paralelno s težnjom sustava da pacificira sukobe prividom života u ”demokratskom i civiliziranom društvu,” klasne razlike sve više povećavaju. Broj milijunaša i miljardera raste čak i tijekom krize dok je, istovremeno i upravo radi toga, sve veći broj građana prisiljen prikupljati boce i ”kopati” po kantama za smeće radi pukog preživljavanja. A sve to dok sindikati koji se samodeklariraju kao branitelji prava radnika brinu isključivo o vlastitim interesima i prihvaćaju samo mrvice sa stolova gospodara.

U takvoj situaciji postaje jasno da je jedini način za očuvanje prava radničke klase organiziranje borbenih direktnodemokratskih sindikata i povratak vjere u direktnu akciju i solidarnost koja je prije toliko desetljeća dignula građane Splita u generalni štrajk. Šutke smo gledali kako propadaju Jugoplastika, Dalmacijavino, Salonit, Uzor… Dosta je pasivnosti – za jedinstvo i solidarnost svih obespravljenih!

Izvor MASA-HR.org